Povijest akademske crkve sv. Katarine Aleksandrijske
Isusovci su došli u Zagreb 1606., a već godinu dana kasnije otvaraju gimnaziju na Gornjem gradu. Današnja crkva sv. Katarine građena je od 1620.-1632. Kamen temeljac blagoslovljen je 20. svibnja 1620. Crkva je posvećena na četvrtu nedjelju u rujnu 1632. Zaštitnica joj je sv. Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica. Pokraj crkve podigli su isusovci zgradu kolegija, današnji Klovićevi dvori.
Crkva je jednobrodna s po tri pobočne kapele sa svake strane. Unutrašnjost crkve uređena je darovima hrvatskog plemstva, naročito visokog, među kojima se naročito ističu članovi obitelji Erdödy. Darovatelji su i pokapani u samoj crkvi. U požarima 1642., 1645., i 1647. stradala je i crkva.
Krajem 17. stoljeća izrađeni su oltari u kapelama, propovjedaonica, ispovjedaonice i klupe. Štukodekoracija svoda, zidova kapela, svetišta i sakristije izvedena je od 1721.-1726. Majstor štukodekoracije je Anton Joseph Quadrio. Dekoracija je djelomično izvedena od biljnih ornamenata a djelomično prikazuje prizore iz života Krista i svetaca. Na svodu lađe u velikim medaljonima naslikani su prizori iz života sv. Katarine i obraćenje apostola Pavla. Medaljoni prikazuju scene (od svetišta prema pjevalištu): mistične zaruke sv. Katarine, obraćenje sv. Pavla, Katarina među aleksandrijskim filozofima i književnicima i naposljetku smrt sv. Katarine. Šiljate slike, sa strane svoda, prikazuju dvanaest apostola. Ove fresko slike pripisuju se slovenskom slikaru Franji Ilovšeku (Jelovšeku).
Među najvrjednija djela u ovoj crkvi ubraja se mramorni oltar sv. Ignacija. Izradio ga je slovenski barokni kipar Francesco Robba 1728-1729. Cjelokupna kompozicija ovog oltara predstavlja vrhunac skulpture u Zagrebu.
Glavni oltar u drvetu podignut je 1762. Iza oltara je donacijom obitelji Erdödy naslikana velika iluzionistička fresko slika: Sv. Katarina među aleksandrijskim filozofima i književnicima. Sliku je izradio Andrija Ilovšek iz Ljubljane sin Franje Ilovšeka koji je izradio slike na svodu. U crkvi su pokopana dva hrvatska bana: Franjo Vlašić i Ignacije Gjulaj.
Nakon ukinuća isusovačkog reda (1773.) crkva je i dalje na raspolaganju gimnaziji i kasnije osnovanom sveučilištu te otuda i današnji naziv „Sveučilišna ili Akademska crkva“.
Veliki zagrebački potres 1880. teško je oštetio i ovu crkvu. Srećom svod je samo oštećen, ali nije srušen. Crkva je obnovljena 1896.
Sljedeća potpuna obnova trajala je od 1978.-1993. U toj obnovi restauriran je sav inventar, štukature i freske. Crkva je dobila originalni izgled. Zablistala je punim sjajem. Postaje nezaobilazno mjesto za turiste, vjernike, a zbog svježine boja, idealno mjesto za vjenčanja. Crkvu posjećuju mnoge državne i kulturne delegacije iz cijelog svijeta. U crkvi se zbog izvrsne akustike održavaju lijepi koncerti sakralne i klasične glazbe za što su u radionici Antona Škrabla (Brestovec, Slovenija) 2018. godine obnovljene i proširene postojeće orgulje.
Nažalost nije se moglo dugo uživati u ljepoti novoobnovljene crkve. Snažan potres 22. ožujka 2020. godine teško je ranio gornjogradsku baroknu ljepoticu. Dio štukatura otpao je sa svoda, svod je ozbiljno popucao, čak i neki nosivi zidovi. Sada u njoj nema niti misa, niti vjenčanja niti lijepe glazbe. Kao da je mrtva.
U povijesti mnogo je puta stradala, ali zalaganjem i odricanjem ljudi koji znaju što je lijepo, ponovno joj je vraćen sjaj i život. Danas također ima mnogo onih koji znaju što ova crkva znači za naš grad i za naš narod. Ima hrabrih prijatelja sakralne i kulturne baštine koji će dati svoj obol novom/starom sjaju ove crkve.
Kad je ne bi bilo morali bismo je izgraditi!