Sakrament svete ispovijedi
- Sakramentu svete ispovijedi možete pristupiti svakoga dana prije slavlja svete mise.
- Po potrebi, sa svećenikom se može dogovoriti i poseban termin za pristupanje ovom sakramentu.
Važno je…
Opraštajući nam grijehe, nakon što smo ih ispovjedili i za njih se pokajali te izvršili pokoru, Isus nas po sakramentu pomirenja pomiruje s Bogom, s našim bližnjima, s Crkvom i s nama samima.
Da bi se to dogodilo, potrebno je:
- prepoznati svoje grijehe i promisliti o njima (ispit savjesti),
- pokajati se za grijehe
- prihvatiti Božji poziv na obraćenje i odlučiti više ne griješiti
- u poniznosti i zahvalnosti ispovjediti grijehe u sakramentu pomirenja
- izvršiti zadanu pokoru
ISPOVIJEDANJE GRIJEHA
Ušavši u ispovjedaonicu, svećenika se pozdravi na uobičajeni način:
Hvaljen Isus i Marija!
Svećenik otpozdravi i započne znamenom križa:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Tada svećenik (ili sam pokornik) – ako je zgodno – pročita odlomak iz Svetoga pisma, jer je navještaj Božje Riječi sastavni dio svakoga liturgijskoga slavlja. Ako to nije moguće, neka se prije ispovijedi pročita odlomak iz Svetoga pisma. Nakon toga, potaknut Božjim govorom pomirenik ispovijeda svoje grijehe, započinjući ovim ili sličnim riječima:
Skrušeno ispovijedam svoje grijehe, koje sam učinio/la od zadnje ispovijedi koja je bila prije… (dana, tjedana, mjeseci, godina). Ovo su moji grijesi…
Dužni smo ispovjediti sve teške grijehe, tj. one koji nas odvajaju od zajedništva s Bogom i bližnjima. No dobro je navesti i druge grijehe, grješne sklonosti, poteškoće, sumnje, te zatražiti savjet u nejasnoćama.
Svećenik će odgovoriti na eventualna pitanja, uputiti nekoliko poticajnih i poučnih riječi, potaknuti na pokajanje i popravljanje života i predložiti, odnosno naložiti pokoru i zadovoljštinu. Zadovoljština se prikladno može izvršiti molitvom, samoodricanjem, a osobito služenjem bližnjima i djelima milosrđa, čime se naglašava i društveni karakter grijeha i ispovijedanja grijeha.
Zatim će svećenik zatražiti da pokornik izmoli Djelo kajanja, ovom ili sličnom molitvom:
Bože moj, kajem se od svega srca
i žalim za sve zlo koje učinih i dobro koje propustih,
jer grijehom uvrijedih tebe, Oče,
najveće i najmilije dobro.
Čvrsto odlučujem uz pomoć tvoje milosti:
činiti pokoru, više ne griješiti i kloniti se grješne prigode.
Po zaslugama muke Spasitelja našega Isusa Krista
smiluj mi se, Gospodine.
Svećenik zatim moli Molitvu odrješenja polažući ruke (ili ruku) na vjernika/cu:
Bog, Otac milosrđa,
koji je smrću i uskrsnućem svoga Sina
pomirio sa sobom svijet
i izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha,
neka ti po službi Crkve
udijeli oproštenje i mir.
I ja te odrješujem od grijehe tvojih
u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Nakon toga, pokornik može ispovjediti Božje milosrđe i dati hvalu Bogu nekim kratkim zazivom iz Svetoga pisma, nakon čega slijedi otpust. Najčešće svećenik izgovori neki psalamski zaziv; na primjer:
Hvalite Gospodina, jer je dobar.
Jer je vječna ljubav njegova.
Svećenik zatim otpusti pomirenoga pokornika sljedećim ili drugim prikladnim riječima:
Gospodin ti je oprostio grijehe. Idi u miru!
Bogu hvala!
Pokornik izađe iz ispovjedaonice te molitveno zahvali Bogu za radost oproštenja grijeha u otajstvu susreta s Božjom ljubavlju. Zatim izmoli naloženu pokoru ili razmisli na koji način treba izvršiti djelo koje mu je određeno za pokoru. Ako je pokora takve naravi da se ne može odmah izvršiti, vjernik može odmah pristupiti svetoj pričesti i nastaviti živjeti kao istinski Isusov učenik u zajedništvu njegove Crkve.