Toranj
Nekadašnji toranj koji je bio uz sjevernu lađu, godine 1502. srušio je potres. Današnji zvonik, visok oko 40 m, nalazi se na sjevero-istočnom uglu crkvenog sklopa. Snažna kamena prizma s klesanim ugaonim kamenjem diže se raščlanjena - još na renesansni način vijencima - na pet katova. Na dva su najgornja otvori u obliku renesansnih bifora.
Bakrena kapa baroknih oblika s krasnom zelenkastom patinom pri vrhu ima otvorenu lanternu. Kapa je označena godinom 1841. Zvonik je počeo graditi zagrebački graditelj Antun Maczetto, ali je stradao u požaru (1674.), pa radove na njemu izvode sve do g. 1725. graditelji Machiedo (otac i sin).
Na zvoniku su četiri zvona. Dva su zvona iz 1707. i djelo su zagrebačkog zvonoljevača Gašpara Franchija. Zvono sv. Marije, teško oko 1800 kg (36.40 centi), ukrašeno je reljefima, među kojima se nalazi i reljef Bogorodice u zrakama, a ima naziv „Devica“ (=„Djevica“). Drugo zvono majstora Franchija, teško oko 1200 kg (23.50 centi), posvećeno je župnom zaštitniku sv. Marku. Treće je posvećeno sv. Ivanu Krstitelju, a teško je 13.90 centi. Kasnije je ovo zvono pretaljeno i nastalo je i četvrto zvono (1921.) sv. Ilije.
Toranj je posljednji put obnovljen 1994. godine.