Kapela sv. Jurja
Autor: Zdenko Galić
Oko kapele sv. Jurja na podsljemenskom brežuljku Sveti Juraj ili Đurđevčak nalazilo se najveće zagrebačko groblje. Na njega su preneseni posmrtni ostatci s groblja koje se prostiralo do crkve sv. Katarine na Gradecu. Izgradnjom Mirogoja g. 1876. tamo je premještena glavnina posmrtnih ostataka s Jurjevskoga groblja (i ostatci Ljudevita Gaja).
Prvobitna drvena crkvica sv. Jurja s grobljem i malim kapucinskim samostanom „Kod kestena“ spominje se g. 1377. zajedno s „Poljskim vratima“ na kraju današnje Opatičke ulice i najkraćem putu za Medvedgrad. Godine 1729. izgrađena je zidana kapela sv. Jurja s kriptom, a 1826. prošireno je groblje na okolne vinograde. Arhitekt Bartol Felbinger izradio je ulazni trijem u groblje i obnovio kapelu. Do g. 1906. prostor je uređen u „Jurjevski perivoj“ (danas „Perivoj srpanjskih žrtava“ na spomen žrtvama protumađarskih prosvjeda na Markovu trgu 29. srpnja 1845.).
Godinama je jednobrodna kapela sv. Jurja s polukružnim svetištem, pročelnim zvonikom i pjevalištem bila zapuštena. Zahvaljujući župniku župe sv. Marka na Gornjem gradu mons. Franji Prstecu, do 2015. crkvice je obnovljena pod nadzorom restauratora, a posvetnu misu služio je 23. travnja te godine biskup Ivan Šaško. Obnovom su elektrificirana zvona, izvršena je drenaža terena, obavljeni su zidarski i fasaderski radovi, sanirano je krovište i krov.
Postavljene su klupe, rad majstora Igora Bešanića iz župe Varaždinskih Toplica, koje je radio po nacrtu Ivana Meštrovića. Drveni zlatni retabl lisnatih motiva, na koji je postavljena slika sv. Jurja (rad pučkoga majstora od prije stotinjak godina), oltarna menza, ambon i stolice okolo oltara rad je majstorske obitelji Gojnik.
Mise u kapeli slave se na blagdan sv. Jurja, mučenika, 23. travnja. Svake posljednje subote u mjesecu slave se mise za pokojne građane grada Zagreba za koje nema tko moliti i za sve one koji su bili pokopani na tom groblju u kapeli na Kamenitim vratima (Kamenita 2a).
Povijest groblja
Iz predavanja dr. Petre Rajić Šikanjić, znanstvene savjetnice Instituta za antropologiju u Zagrebu
Groblje se prvi put spominje tek 1622. godine, iako se kapela Sv. Jurja oko kojeg je bilo smješteno spominje već u 14. stoljeću. Tijekom 17. i 18. stoljeća o groblju ima relativno malo podataka. Godine 1824., zbog manjka prostora, započelo je proširenje groblja i obnova kapelice. U početku su se na groblju pokapali siromašni građani, no krajem 18. stoljeća ono postaje jedno od glavnih zagrebačkih
groblja. Kako su se tada na njemu pokapali bogati i utjecajni građani, političari, trgovci i članovi plemstva, nazivalo se „Nobel Friedhof“. Na groblju su pokopani i mnogi važni članovi Ilirskog pokreta (Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Vjekoslav Babukić, Fran Kurelac i Dragutin Seljan), ali i „srpanjske žrtve”, prve žrtve koje su poginule zbog nacionalnog interesa 28. srpnja 1845. godine. Otvaranjem središnjeg zagrebačkog groblja Mirogoj, 1876. godine, Jurjevsko groblje je zatvoreno, a kosturni ostaci pokojnika i dio spomenika preneseni su na Mirogoj. Tada je groblje pretvoreno u gradski park – Perivoj srpanjskih žrtava.
Jurjevsko groblje važan je svjedok lokalne povijest i kulture, svjedok razvoja grada, ali i pokazatelj njegova ekonomskog, socijalnog, političkog i religijskog života. Danas je manji dio spomenika ostavljen u parku kao spomen na nekadašnje groblje, a do danas nije ni jedan projekt proveden kojim bi se to groblje uredilo.
22. ožujka 2020., prilikom potresa u gradu Zagreba, u kapeli su zabilježena manja oštećenja.